It's never too late.

Gledam ja tako u svoj blog i onaj post napisan prije x mjeseci...i onda odlučim da opet obnovim blog. Jer je ovo ovdje bio moj dnevnik i mjesto gdje sam mogla napisati stvari koje su me činile sretnom, tužnom ili veselom. Ali jednim dijelom je i zaslužna moja Dolly jer me je stalno nagovarala da otvorim ovaj blog.
Dosta toga se promijenilo. Završila sam osnovnu i rastala sam se od ljudi koje sam voljela osam godina. Upisala sam se u Prvu Gimnaziju gdje ću upoznti ljude koje ću voljeti idućih četiri ili više godina. Ohladila sam se od ljubavi. Teško, ali jesam. To mi je sada samo teret i želim da ljeto provedem sa društvom bez ikakvih tereta.
Ali ipak sam to ona ista ja, koju ste uvijek znali.
Volim vas.




